Skip to content

“Jebo sad 15 maraka”

###

Naslov teksta je prvobitno bio „Milojko Pantić se odrekao Crvene Zvezde“.

Za mlađe i one koji ne prate fudbal, u pitanju je sportski novinar koji decenijama nije uspevao i ne uspeva da prikrije simpatije prema ovom klubu. Ma koliko se trudio, njegova strast je uspevala da proviri kroz izveštaje i TV prenose.

Novinar se javno odrekao kluba nakon što su ratnom zločincu Draganu Vasiljkoviću, alijas Kapetanu Draganu, Zvezdin dres svečano uručila dva lica takođe poznata organima gonjenja, Dragan Džajić, legenda fudbala, i Zvezdan Terzić, legenda „biznisa“. Podsećamo, Vasiljković se već nalazi na muralu pored najtrofejnijeg srpskog stadiona, nedaleko od makete tenka koja neodoljivo liči na pravi, zbog čega su titulu mrzitelja nacije Prave Patriote dodelile svima nama kojima takvi simboli otvoreno pozivaju na ratnu mobilizaciju, sukob i mržnju.

Vasiljković, koji bi sa robije pravo u poslaničku klupu i svečanu ložu stadiona, je odmah reagovao i nazvao Pantića autošovinistom, Pavelićem i Judom. Bilo bi šokantno da se odlučio za maštovitije klevete, ali tako nam je sa nacionalizmom – uvek uspeva jer su mu ciljevi postavljeni nisko. (D.K.)  

###

Prošle jeseni na sajtu za kupoprodaju olax.ba pojavila se Zahvalnica Opštine Srebrenica. Ova plaketa se dodeljuje „za izuzetan doprinos razvoju i prosperitetu Opštine i njenih građana“ i prodavac je tražio 15 maraka. Petnaest konvertibilnih maraka, odnosno 903 dinara, za lepo opštinsko priznanje sa blanko imenom dobitnika ili dobitnice.

Foto: esrebrenica.ba

Ostaće misterija kako se neki šeret nije dosetio, pa uložio tih 15 maraka i još 15 za gravera, da se na toj Zahvalnici nađe ime predsednika Srbije. Od svih ordenja i priznanja koje mu svako malo svečano uručuju, ovo je zaista zaslužio. Za razliku od lažno dodeljenog Ordena Svetog Save prvog reda, iz ruku patrijarha SPC, zbog „delatne ljubavi prema crkvi“ i za „neumornu borbu za celovitost Srbije“, naš predsednik zbilja jeste „doprineo razvoju i prosperitetu Opštine Srebrenica i njenih građana“. Mukotrpno je na tome radio godinama, postoje i brojni svedoci, a to što genocid ima vrlo nepovoljan uticaj na razvoj i prosperitet neke opštine ne znači da se čovek ipak nije svojski trudio. Današnja Srebrenica na svakom ćošku ima njegov potpis i od njega se verovatno nikada neće oporaviti.

Šaljivci očigledno nedostaju ali neduhovitih Balkan ima za izvoz. Načelnik Opštine Srebrenica Mladen Grujičić već se 2016. plaketno zahvalio ministarki Zorani Mihajlović zato što je novcem građana i građanki Republike Srbije jačala infrastruktura jednog naselja u Republici Bosni i Hercegovini. Zvuči glupavo? Ako otvorite portale RTS-a ili Večernjih novosti, ta vest se čita sasvim drugačije: Mihajlović je uz blagoslov Dragog Lidera lično izrodila pare i uložila ih u srpsku zemlju.

Pošto su se izbori opasno približili, vispreni duh nacije iz dijaspore imena Grujičić otišao je korak dalje. Umesto da lepo kupi blanko plaketu za 15 maraka i da još toliko za krasnopis, pa neka se predsednik divi samom sebi u osami kabineta, on se jadan bacio u trošak i samostalno objavio bilbord sa Njegovom slikom i natpisom „Zahvalna Srebrenica“.

Foto: slobodnaevropa.org

Bez trunke stida, saosećanja ili ironije, naseobina se kobajagi kolektivno zahvalila čoveku čija je politika dovela do presude za genocid u tom mestu, a sam Grujičić ponavljao je bolesnu mantru da se na ovakav korak odlučio u znak zahvalnosti za pare koje im je, tako zvuči pristojnim ljudima – dao predsednik lično, a ne svaki poreski obveznik/ca naše Republike. No, bilbord je cepan, pa očekivano skinut, slično polu-pedofilskom spotu predsednika čija je svrha bila da se snimi, objavi, povuče, a On ispadne dobar i mudar.

###

I Vasiljković, i Grujičić, i predsednik, živi su primeri fenomena sunken cost fallacy. U pitanju je „zabluda nepovratnog troška“, svojstvena duboko unesrećenim ljudima koji nastavljaju da troše napor, vreme i pare u projekte za koje je i njima racionalno jasno da su propali, ali bi psihički načisto prsli kada bi se prizvali razumu i prestali. Morali bi da se suoče sa katastrofom, istrpe bol, priznaju grešku, pokaju se i žive sa posledicama. Na našu žalost, predsednik Republike nije žrtva skupocenog astrologa, hipnotizera, prizivača duhova umrlih ili feng-šui majstora. On i njegovi saučesnici u ratnim zločinima i kriminalu pare i energiju bacaju u zabludu nepovratne krvi.

Srpski Junak Iz Pres Centra, ponegde znan i kao ratni zločinac Veselin Šljivančanin, delić je iste zablude. Njega i slične heroje moramo pod hitno normalizovati, vratiti im ugled, položaj, apanaže i funkcije, da slučajno ne bi ispalo da smo devedesetih uzalud prolivali krv, silovali, sakatili i krali. Ako dovedemo u sumnju životni učinak, primerice, Srpskog Junaka Iz Pres Centra, onda ćemo pre ili kasnije doći do njegovih inspiratora, sokolara, šefova i klijenata, a to našem predsedniku nimalo ne odgovara. On je već za dlaku izbegao međunarodno suđenje zbog istih zločina koje je činio njegov šef V.Š, inače narodni poslanik i ratni zločinac(?!).

Ovo se ne dešava samo u Srbiji. I komšije u bunar zabluda bacaju budućnost nerođene dece. Previše se njih utalilo, previše je uloženo u ovaj košmar da bi se tek tako prekinuo.

Masovna, združena akcija pranja istorije i bibliografija kojoj svedočimo u Srbiji je kamen temeljac otimanja Republike, gašenja njenih institucija i zatiranja slobodarske i antifašističke prošlosti. Svi predsednikovi ljudi su spremni da u bunar zablude nepovratnog troška ubace i vas, i mene, i vašu decu, i ovu prokletu državu, samo da se jednom ne bi ispostavilo da su nekada, neki od Nas i u Naše ime, bili teški negativci odgovorni za patnju i stradanje miliona ljudi, a sada još i vode Republiku.

Zar je tako teško bilo potrošiti 15 maraka, i još 15 za majstora, pa da se dete igra samo. Da luduje o svom trošku, nasamo pred milion ekrana, za 903 dinara i još hiljadu za slova.

„Jebo sad hiljadu dinara“, kazao bi Boris Dežulović.

U Srbiji, građansku hrabrost, političku i humanu zrelost vatreno iskazuje vremešni sportski novinar. Milojko bi dao tih 15 maraka za plaketu, i još 15 pažljivom graveru. Vredi svake pare, a u bunar mira još nismo bacali novce.

ZTZ

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image