Skip to content

Baka Coka i ostali zaboravi

Sećate se Stojanke Stojanović? Baka Coke, koja je pre 16 meseci pištoljem ubila investitora Zorana Trifunovića? Gde je sada i šta radi društveno-mrežna heroina, inspiratorka grafita podrške i vremešna Jovanka Orleanka ugnjetavanih i obespravljenih? Kako se drži i kakva je sudbina one u koju se kleo ne mali broj građana, spremno joj položivši mač, službu i život pred noge?

Prema vestima iz oktobra, nosi nanogicu i čeka suđenje za ubistvo. Jednakom vrelinom, zvaničnim i društvenim medijima danas kola priča o Sadiji D, ženi koja je na pijaci pesnicom udarila komunalnu policajku u glavu. Svi navijamo za nju, zar ne?

Kada u državnoj pustometini poput naše naizgled normalna, mirna i zakonopoštujuća osoba udari na privatnu i državnu silu prirodno je da se tzv. većinski živalj obraduje. Što da se lažemo, godi kada sužanj ustane i kaže „neću“. Malo je ko imun na hrabrost, čak i kada je (u)zaludna, obuzmu nas neka čudna toplina i nada, vera da nije sve izgubljeno i preko noći takve osobe steknu zavidnu podršku javnosti. Zavidnu i prividnu.

Nokaut na pijaci deli brojne zakonske, moralne, medijske itd… sličnosti sa upadom protestne gomile u RTS. Takve stvari se rade isključivo ukoliko su akteri spremni da idu do kraja, a mislim da ćemo se složiti ako pretpostavimo da ni ostali pijačari, ni ostali politički akteri, ni preostali građani koji koriste sopstvenu glavu, to nisu još spremni da urade. Aktuelna garnitura možda ima lažne diplome ali u kiperovanju afera, spinovanju, ucenjivanju, kupovanju, medijskom zamajavanju i otvorenom laganju imali bi prave doktorate, kada bi se takvi negde dobijali.

Sadija D. biće zaboravljena brzinom metka kojim je baka Coka usmrtila kontroverznog investitora. Ono što će trajati ceo život su posledice koje će trpeti zbog napada učinjenog u, čini se, snažnom afektu. Možemo joj pisati grafite, ode, praviti od nje mimove, staviti je na kamion u šetnji „1 od 5 miliona“ i ništa se neće promeniti ni njoj, ni nama. Ponudiću argumente zašto je tako.

Pra’ u vjetru…
foto: V.Lalić/RAS Srbija

Ukoliko niste primetili, i kako stvari stoje, u Novom Sadu postoji realna mogućnost da se iseli Pozorište mladih!?! Legendarni Studio M će sada biti delom šta, muzej?!?! Jednu ženu u dve nedelje batinama ili oružjem likvidira osoba koja je navodno voli. Visoki državni funkcioneri posećuju plantažu kanabisa, a predsednik neće sa narodom da podeli video snimak na kome se vidi ko je na naplatnoj rampi ubio Staniku Gligorijević. Ovo ste sve, verujem, već znali, ali sledeće vam je možda promaklo.

U Srbiji ponovo punom parom rade proroci i beli magovi. Vidoviti ljudi, kontrolori planeta i zvezda, galaktički prekognitori i devizni vidari su opet u trendu, čime je krug propasti zatvoren. Oni su poslednja karika kontraevolucije. Što u šali reče prijatelj, kada grupa Tvins snima novi album – to je znak da su stvari đavolski otišle dovraga. Uzgajano đubre traži hranu.

Mi od 40+ smo sve ovo već videli i teško je odupreti se racionalnom utisku da je srpska katastrofa dostigla verziju 2.0. Ako je postojalo zrno sumnje da je tako, dešavanja u Crnoj Gori, odnosno, odbijanje debelog sloja političkih kriminalaca, klera, inteligencije, krimi-huligana, pa i raje, da nezavisnu i samostalnu državu Crnu Goru tako i tretiraju, su to zrno oduvale u lanjski vetar. Isto tako je, sa 96,3% podudarnosti, izgledao početak etničko-verskog rata u Jugoslaviji i pogodite ko je na kraju najviše bio u krivu i sledstveno izvukao najdeblji kraj?

Ko nije razumeo da nešto nije sasvim košer ako imaš pravu diplomu, radiš, voliš, nisi gangster, vladaš se inače pristojno, a ideš na protest zajedno sa notornim huliganima, glupacima, paliocima zastava i tvorcima identitetskog inženjeringa za masne pare? Sa borcima za nekretnine i oslobađanje od poreza? Da li je moguće da nikoga nije zasvrbelo teme kada je video na šta liče protesti podrške (ugroženom, naravno) srpskom narodu u Crnoj Gori? I zašto nas sve mrzi da se ozbiljno pozabavimo problematikom zakona zbog kojeg smo deklarativno spremni da izgubimo još jedan rat?

Koliko nuklearki nam je potrebno da ukapiramo da su nacionalizam i organizovana religija oprobano katastrofalno rešenje za sve naše probleme, nadanja i snove.

Zbog toga ne smemo potceniti značaj skupo reklamiranih čudesnih preparata i povampirenih volšebnika (eng: warlock, prim.prev) visoke prakse, jer ko se seća zna šta nam je prethodilo pre njih – prijatelji i dobrotvori sa mrskog Zapada. Za njih se posle po pravilu ispostavljalo da su ili prevaranti, ili korisnici fašističkih metoda sticanja moći, ali nije nas bilo briga dok su radili za Našu Stvar. A ni ona nije bila baš sasvim naša, kao ni fabrike i teritorije koje smo oslobađali za najgore od nas.

Pre njih bio je – regionalni faktor stabilnosti. Pre njega – epske krađe. Pre njih – čiji si ti mali?

Mogućnost novog sukoba pod sličnim izgovorom, ali sa istim motivima krađe i manipulacije, u kombinaciji sa belim čarobnjacima na nacionalnim frekvencijama (umesto sa krivičnim prijavama) mogli bi možda i obradovati građane i građanke Srbije. Krug je skoro sasvim zatvoren i samo nas klanje deli od potpunog spoja, što negde znači da je i Njemu odzvonilo u najavi.

Problem je ipak taj što nas do tog trenutka, između ostalog, deli manjak oduševljavanja malim vindikatorima bez uračunljivosti, poput Sadije i Coke. Da sročim to prosto, nije njima mesto na kamionu, balkonu i društvenim mrežama, već ljudima poput uzbunjivača iz „Krušika“ Aleksandra Obradovića.

ZTZ

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image