Skip to content

Poslušaj Drugog

Tekst koji sledi inspirisan je rasističkim video-klipom lidera Dveri Boška Obradovića.

foto: youtube

###

Od svih nadimaka zabeleženih u ljudskoj istoriji, Eratostenu iz Kirene (276-194. p.n.e.) nadenut je sasvim moguće najgluplji. Nekadašnji upravnik Aleksandrijske biblioteke, matice znanja Starog sveta, zatim astronom, matematičar, pesnik, atleta i rodonačelnik moderne geografije, nosio je nadimak Beta. Imao je tu, nazovimo je nesreću, da bude talentovan i obrazovan u više naučnih oblasti, ali nikada u samom vrhu određene discipline. Zato su ga palanačke glave iz celog Mediterana, tadašnjeg centra sveta, glave koje znaju nešto, ali ne i dovoljno mnogo da precizno uvide sopstvena ograničenja, zvale „Drugi“.

Možda je to bio kompliment, možda neukroćena sujeta. Mi danas ne znamo šta je Eratosten mislio o svom čudnovato bezveznom nadimku. Znamo, pak, da je u ponečemu bio i prvi.

Mi takođe sada nismo sigurni da li je moreplovac Kristofer Kolumbo (1451-1506) u mladosti imao nadimak i kako je glasio. Poznate su nam njegove pompezne titule i zvanja koja je uživao nakon otkrića Novog sveta, znamo i za pripadajuće benefite oko kojih su se njegovi naslednici sudili skoro tri veka, ali nadimak je progutala istorija, ako ga je uopšte imao. Njegovo ime danas se provlači kroz blato zbog nečovečnih postupaka prema karipskim urođenicima, što je filozofsko-moralna tema za drugi put, i ovog trena nas više zanimaju njegove zablude, odnosno stvari koje je učinio u punom kapacitetu svesti, znanja i tadašnjeg, konkvistadorskog morala.

Za razliku od modernih ravnozemljaša i tumača stvarnosti kroz prizmu religijskih dogmi, i Eratosten, i Kolumbo, znali su da je Zemlja okrugla i prastara. Beta je o starosti Planete mogao samo edukovano nagađati, međutim, jedan afrički legendarni toponim zagolicao mu je maštu i naveo ga da dokaže ne Zemljinu sferičnost, jer čak i tada su pametne glave znale da je okrugla, već da precizno izračuna obim „trećeg kamena“ od Sunca.

foto: wikipedia

Egipatski toponim koji Beti nije dao sna, pre skoro 23 veka, je Asuanski (Sionski) bunar, 843 kilometara južno od Aleksandrije u kojoj je živeo.

Svaka bolje obaveštena egipatska šuša u to vreme je znala da tokom dugodnevnice, nečega što mi danas prosto zovemo 22. jun, vodena površina asuanskog bunara postaje „magično“ obasjana Sunčevom svetlošću. Na dubokom i širokom zidu bunara, samo tog dana i samo u trenutku koji mi bezlično nazivamo „podne“, nije postojala nijedna senka i voda je smaragdno odbijala svetlost nazad u oči fasciniranih posmatrača i proto-turista. Crv znanja Eratostenu nije dao mira i počeo je da mu izjeda misli.

Milenijum i po i kusur kasnije, Đenovljanin je imao mnoge nepoznanice u vezi sa svojim putovanjem, ali se držao kao pijan plota svojih predviđanja kada je pokušavao da ubedi monarhe da plate njegovu ekspediciju na zapad i, u slučaju uspešnog puta na istok Azije, dodele mu zastrašujuće titule, bogatstvo i nasledni porez na trgovinu. Beta je, s druge strane, još na starom Mediteranu uživao one pogodnosti koje će mnogo kasnije, u 18. veku, rečima besmrtno ovekovečiti ser Isak Njutn.

„Ako sam video dalje od drugih, to je zato što sam stojao na ramenima džinova“, rekao je možda najpametniji Zemljanin u istoriji, misleći naravno na dostignuća prethodnih velikana znanja, pre svih Galilea, Kopernika i Keplera, bez kojih ni njegov rad ne bi bio moguć. Eratosten je, pak,  bio savremenik Arhimeda, učio je od Zenona i bez sumnje u polici imao radove Pitagore, Aristotela i najvažnije – Euklida. Bila mu je potrebna još samo obična motka!

Ono što Beta nije mogao slutiti, je da će se jedan drugi čovek, toliko kasnije, toliko ogrešiti o njegov račun i ne poslušati ga.

Beta je shvatio da se na sam početak leta, na severnoj hemisferi Lopte, bunar u Asuanu nalazi tačno „ispod“ Sunca i da zraci Zvezde padaju u njega pod savršenim uglom od 90 stepeni. Da mogu, mislio je Beta, zraci bi prošli kroz sam centar naše Planete-sfere. Takve su naseljene tačke na Zemljinoj kori jako, jako retke.

Kada je u Aleksandriji zabio visoku motku u zemlju, baš tog dana i tog časa koje mi zovemo 22. jun u podne, izmerio je da senka pada pod uglom od 7°12′. To odgovara pedesetini kruga i, posledično, shvatio je Beta, obim naše Planete je 50 puta veći od rastojanja između Aleksandrije i Asuana.

foto: wikipedia

Danas izgleda neverovatno s koliko je malom pogreškom Beta uspeo da izračuna obim Zemlje, koristeći samo motku, „turistički fenomen“ i najvažnije – preuzeto znanje iz geometrije od mudrih predaka i kolega. Ono što je Kristofera moralo da zabrine toliko vremena posle, je činjenica da se Beta zaista zeznuo „na više“, te da je njegova računica tvrdila da je Zemlja nešto veća nego što zaista jeste. Mi danas ne znamo da li je Đenovljanin zaista verovao da je Beta debelo kiksirao, pa je vrteo priču na svoju vodenicu, budući da su drugi evropski eksperti tvrdili da je Beta jamačno u pravu. I bio je.

„Kris“, neka mu to bude nadimak za ovaj put, toliko je bio slep za rezultat „Drugog“, da ga u više navrata nisu ubedili čak ni kraljevski savetodavci. Svaki put kada bi ostao uskraćen para i brodova, rečeno mu je da predlagana zapadna distanca između Portugala i Azije ne može biti mala koliko je on tvrdio te da je putovanje nemoguće obaviti za šest nedelja. I nije. Jedrenjakom, sa vetrovima kakvi jesu, to nije moguće ni u ludilu, ukoliko je Beta pogodio. A jeste.

Opet, lako je 2020. biti lucidan i soliti Krisovu pamet staru pet vekova, no, koliko vidimo, a Beta je od alata imao samo vid, mozak i motku, nekima i danas, 2020, mokrenje po pametnijima uopšte ne predstavlja problem. Uostalom, šta je to Kris uopšte znao sa sigurnošću?

Poznat po tome da do smrti odbija da prizna pogrešku, Kris je ipak odlično znao nebeske mape. Ovo će verovatno usrećiti ljude koji smatraju da je Kris neopevani zločinac, ali na jednom od svojih putovanja 1504. pogrešno je (opet) izračunao količinu zaliha neophodnih za povratak u Evropu i tražio je od lokalaca da mu ustupe hranu. Ovi su bili spremni da pomognu, međutim, to su bili ljudi bez konzervi, silosa, frižidera i tržišne ekonomije, pa nisu gomilali ništa. Imali su samo toliko, koliko im je bilo potrebno da prežive do sledećeg prirodnog ciklusa. I Kris je znao šta mu je činiti.

foto: wikipedia

Tamošnjem lideru je objasnio da će, u slučaju da im ne da hranu, njegov „bog“, odnosno sile koje ga podržavaju, krenuti u odmazdu. „Ne budem li dobio namirnice“, rekao je Kris, „Mesec će te i te večeri prekriti krv“. Mi, opet, ne znamo šta je tačno rekao avaj pomračenje Meseca dogodilo se (oh, šoka) upravo onda kada je Kris i najavio, a taj fenomen preko Zemljinog pratioca razvija koprenu boju sepije, kao da je bajcovan, što neobrazovanom ili maštovitom mozgu, pod različitim osvetljenjem, zbilja može ličiti kao da je okupan krvlju.

Dobio je hranu, na prevaru.

Šta se desilo sa tim plemenom, da li su preživeli, koliko ih je pomrlo od gladi, niko saznati neće. Ipak, da ne bude sve crno, postoji i jedna iskupljujuća stvar za Krisa, mada je učinjena iz teškog nehata. Uspeo je da uradi nešto neverovatno važno i dobro, a da toga čak i ne bude svestan do kraja života.

Kada je prvi njegov mornar spavao sa prvom karipskom ženom, kada je spermatozoid njegovih mornara ušao u jajne ćelije žena sa Kariba, dogodilo se konačno spajanje ljudske rase u jedan veliki bunar genetskog materijala. Kris je u svom neznanju unifikovao ljudsku rasu kao jedinstvenu grupu primata koja se meša unutar sebe i to traje do danas.

Do tog proboja spermatozoida, ljudska vrsta je hiljadama godina bila odvojena u dve genetske celine: ljude koji žive u Amerikama – i sve ostale. Kris pojma imao nije, da su svi ljudi, tačnije: primati od kojih su nastali ljudi, krenuli na kolosalni, bukvalno sudnji put iz srca Afrike u pravcu celog sveta, ali da se ona grupa koja je tokom ledenog doba prešla smrznuti Beringov moreuz između Azije i Amerike više nikada nije mešala sa ostalim ljudima. Led se povukao, more podiglo i povratak nazad, ili dolazak napred, više nije bio na stolu. Homo sapiens je do te 1492. imao dva biološka ogranka na Planeti, čiji je obim Beta izračunao pre Hrista i neki čak i danas smatraju da je to prevara, a Kris ga nije poslušao, ipak je podigao jedra i slučajno ujedinio ljudsku rasu.

I danas, pola milenijuma kasnije, postoji „genetski suvenir“ kojeg u sebi čuvaju oni ljudi kojima je Beringovo more zapečatilo sudbinu, zatvorilo evroazijsku kapiju, i nateralo ih da istražuju obe Amerike ka jugu, ili ostanu na dalekom Istoku. Iako izgledaju sasvim drugačije, potomci naroda dalekog Istoka i posebice potomci prvih Amerikanaca izuzetno su neotporni na žestoka alkoholna pića, za razliku od potomaka onih ljudi, koji su iz Afrike krenuli na sever i milenijumima gradili toleranciju alkoholnim vrenjem voća i povrća.

Poslušajmo druge i drugačije, s vremena na vreme.

ZTZ

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image