Skip to content

Novom Sadu, umesto čestitke

Danas ti je rođendan, ili imendan, meni nije važno.

Ne ljuti se, nisi kriv.

Imaš i krsnu slavu, čudesna oslobođenja i otuđenja,

manifestacije, kreacije, nacije i ostale racije.

Stalno te grdim i prozivam, pomislim nekada da sam ti majka.

Čuvam te za brak u koji nikada nećeš ući, bez reči utehe,

pratim krvave pločnike i zle oči, kukavički, iz prikrajka.

Šta ostade od onolikog miraza, pojma nemam, nisam brojao.

Čega si glavni grad i jesi li grad uopšte, da li si postojao?

Gde su ti nadenuta imena? Kuda odoše ljudi i nadimci?

Pusti me tvoje kulture, širokog duha i ulica.

Skitnica, boema, učenih i obrijanih glava, sve ih znam.

Ko se tobom hvali, ko iz tebe ljude tera, računa godine kao pare.

Od tebe pravi bajku, ulepšava, kiti i na glas viče,

piša po haustorima i senkama, glavama koje štrče.

Ne mari, proći će i to.

Za svoje godine izgledaš jako matoro, oronulo.

Ružnih bora, blistavih bora, iznad cigala bivšeg života.

Star bez dubine i premlad da bi znao, dišeš potmulo.

I ne znam šta bih, kada bi ti stao.

Još ne jedeš ljude i sve ređe ih praviš.

I ja sada govorim šta jesi, šta nisi, šta si bio,

osramoćeni šraf mašine, vrtim se na prazno,

pričam sebi, to nikada nisi voleo.

Kada sam te kudio nisi bio bolji i lepši, koga briga,

kada sam te hvalio nisam čuo svoje reči.

Nije mi do slavlja i gašenja sveća. Ne bih da lažem.

Podsetiš me da te volim tu i tamo, naglo, iza ugla,

ljubav kao žvaka na đonu cipele, žao mi da perem.

Ne skida se incident neuzvraćenih romansi.

Tamo uvek piše neko novo sutra, dogodine, jednom…

Tu mi sav sijaš, nepodnošljivo vedar i trom.

Tih zvukom, jak slikom, ubistven delom svoje dece.

Ljudi gledaju, slušaju, govore i ćute. Paze na svoj dom.

Mrtvi i živi pričaju uz kolače, nenametljivo.

Danas, tvoje telo sutra neće biti jestivo.

Nisi onaj grad iz vica, suvišan i mali, nezamenjiv u šali,

gord iz ćoška i uvek na sobnoj temperaturi.

Zbrajam ti dane ispred ogledala, zagledan u nove.

Diskretno, sa strane, baš onako kako voliš.

Strah me da ti kažem, a ne mogu na slavlje ćutke,

uvrediću đakonije, na krevetu starinske lutke.

Ti mi kažeš, više srama nema, da si ološa prostitutka.

Obris sebe, ponavljana najava.

A, lepi moj, znamo svi od početka do kraja,

postao si naša seks lutka.

ZTZ

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

2 Comments

  1. Milica Milica

    Lepo, a jezivo! 👏👏

    • ZTZ Media ZTZ Media

      Hvala. Radimo za bolje.

Leave a Reply to ZTZ Media Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image