Skip to content

Naša, vaša i njihova Maja, sasvim svoja i nebitna

Dosta vas me je zvalo s predlogom da nešto napišem povodom imenovanja Maje Gojković za predsednicu Parlamenta. Razumem čitaoce, u pitanju je treća državna funkcija po značaju, barem kako je tzv. ustav tretira, mada u praksi gradonačelnik/ca Beograda ima daleko lukrativniju i real-politički moćniju fotelju. Zato i ponavljam da je Grad Beograd jedina srpska autonomna pokrajna, s obzirom na njegovu političko-ekonomsku moć i pravni položaj, te činjenicu da je Kosovo inostranstvo a Vojvodina, eto, raspolaže lepim zgradama pokrajinskih organa, koje su u vlasništvu RS, Beograd.

Zbog ovoga se, od Jogurta naovamo, gradonačelnici Beograda biraju većom mukom nego vojvođanski premijeri. Severni plen i reklama su neuporedivo manji, bio, video.

###

Građanima/kama Srbije je većina nepočinstava M.G. prošla ispod radara i to je razumljivo. Koga u Kikindi ili Leskovcu briga da li u Novom Sadu hodaju po behatonu ili kaldrmi, da li su Zmajeve dečje igre preglasne samoživom svešteniku i ko je i zašto premlatio glumce Pozorišta mladih. Moji zemjaci/kinje su osetljivi isključivo na trodimenzionalne prevare velikog kalibra, tipa novosadske Međumesne autobuske stanice, koja nikada nije zaživela ali je ne samo plaćena nego postoji i izvesna odšteta koju Novosađani/ke moraju sliti u džep tadašnjeg finansijera SRS Ilije Devića, krajnjeg korisnika ove afere.

                                                       
                                                         Najskuplji spomenar na svetu
foto:ekapija.com

Pravični Vučić i njegov reprint s pola tonera Vučević ne dozvoljavaju Nacionalnim Medijima da o tome izveštavaju jer bi narod možda počeo da koristi dva procenta moždane kore, a i ne ide uz svo naglabanje o borbi protiv korupcije. Opozicija, tajkuni i kriminalci sede u zatvoru dok se ne osuši mastilo tabloida, “čast izuzecima”, koji od zatvorenika preko noći postaju medijske zvezde i Neko na koga se računa.

Predsednica tog antikorupcijskog i vizionarskog Parlamenta je učestovovala u najvećoj gradskoj prevari 21. veka ali Novosađane/ke malo ko šta pita. Mislim da ostatak Srbije i dalje veruje da živimo bolje od njih ne znam koliko i skloni su da naša kukanja protumače kao snobovsko prenemaganje. Onda se neki presele ovamo i toliko se razočaraju, da odustanu od ideje da im pokoljenja preuzmu govor i običaje sredine u kojoj žive jer ta autonomija, očigledno, ionako ništa dobro donela nije.

###

Ne znam šta mora da se dogodi da bi Novosađani/ke artikulisali svoje političke stavove, a da ih neko ne zloupotrebi, bili to “nacoši” ili “autonomaši”. Siguran sam, pak, da je ovo pravi momenat da se podsetimo trenutka kada je Maja Gojković postala gradonačelnica. Tada je, kao radikalka (oktobra 2004) pobedila DS Borislava Novakovića (znate ga, Dr Manhattan, glasao u Beogradu, šetao Solunom i dizao piramide na Marsu – istovremeno!!!) odnosom glasova 60.235 prema 59.531 (izvor: RIK) – razlikom nešto većom od broja ljudi koji žive u mojoj zgradi s četiri ulaza.

Koliko kod to faktički bila istina, previše je cinično napisati da su Gojkovićevu izglasali ljudi koji, realno, ne žive u Novom Sadu već njegovim prigradskim naseljima te radije kažem da su je do pobede doveli novosadski apstinenti kojima su sve i svi isti dok ne bude prekasno. Šta da vam kažem komšije/nice, ako su vam Bora i Maja isti, onda je na behatonu gledate kako pleše s Bregovićem, policija hapsi italijanske umetnike tokom predstave, a pop tera decu koja mu jednom godišnje galame pod prozorom.

(Ovo do sada nisam pominjao ali isti taj pop je “Jovinoj” gimnaziji smrdljivih devedesetih, kada je Maja bila politički fit, zabranio da instalira razglas od 20W u glavno dvorište jer će muzika tokom školskih odmora smetati preposećenim bogosluženjima radnim danima. Ne sećam se da se ijedan direktor ugledne gimnazije bunio što od zvonjave profesori ne čuju učenike pet puta dnevno niti sam kao zaglušeni propitivani ikada zbog toga osetno ispaštao, no, svi znamo kako evolucionisti i kreacionisti mere i harmonizuju Osetljivost Tela i Duha)

                                           Relationship status: in a complicated relationship
foto: mirkotabasevic.com

Istorija se, kaže pisac, uopšte ne ponavlja, nego se ona i sadašnjost samo rimuju.

U tom duhu, mogu samo zaključiti da je izbor M.G. na treću funkciju u državi apsolutno trivijalan podatak koji naše živote neće promeniti na fundamentalnom nivou. Okej, dodaće prstohvat smehotresa i samosažaljenja, novi povod za eseje o licemerju i amoralu, od čega ipak nema ‘leba.

Dali smo mandat Sklopljenim Prstima i o njima sve (za)visi, a ukoliko mi ne verujete, pogledajte farsu koja mesecima traje u Beogradu, gde moćni SNS prosto ne zna koga da stavi u Đilasovu fotelju, a da on/a ne bude tragikomično nesposobnija/i od neharizmatičnog prethodnika. Napisah tokom pada BG vlasti, uostalom, opravdano kivnom kolegi Dulnikeru da njemu i Beograđanima/kama iskreno želim da nikada ne osete potrebu da prave Đilasa od blata.

###

Za kraj, kratak podsetnik s kim imamo posla i kakva je poslednja u nizu stranaka Maje Gojković, kojoj smo svojevoljno prepustili ama baš sve (stranci). Gojkovićeva se u takvom društvu oseća sasvim prirodno i kao nagradu za oročenu vernost dobija treću fotelju u zemlji.

“Što se mene tiče, radi se o svršenom ugovoru (Er Srbija, prim.aut) i nema šta da se krije. Prva sednica upravnog odbora zakazana je za 20. februar, tada će biti data saglasnost i ugovori će biti dostupni javnosti” – Siniša Mali, januara 2014.

“U toku ove nedelje biće objavljen ugovor o osnivanju avio-kompanije Er Srbija između vlade Srbije i Etihad ervejza. Da li će to biti danas ili sutra, ne bih pravila razliku” – Zorana Mihajlović, februara 2014.

“Mi ćemo naš ugovor s “Etihadom” pokazati pre kraja kampanje” – Aleksandar Vučić, marta 2014.

“Vlada Srbije je dobila saglasnost Etihada da objavi Ugovor o osnivanju avio-kompanije Er Srbija i pitanje je dana kada će biti objavljen” – Siniša Mali, 2. aprila 2014.

Postoje ljudi od krvi i mesa koji zaista veruju da se Vučić herojski žrtvovao u feketićkim smetovima, a ima i onih koji tek sumnjaju. Njihovu skepsu gasi episkop Grigorije, koji umirijuće savetuje da smo “umorni od reformi” i “treba nam obnova”.

Umorni. Od reformi. Dakle obnova.

Smo umor mi je jasan i vidljiv.

Znaš ti zašto!

I  

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image