Skip to content

Masovna grobničica

###

Neuvaženi i lično ogavni gradonačelniče Miloše Vučeviću,

Sećate se kada je (vaš) bogotac Aleksandar Vučić u Beogradu otkrio spomenik jednom od najznačajnih srpskih pisaca i intelektualaca Borislavu Pekiću? Scena mučna i patetična, sigurno Vam nije promakla. Tada je Dragoljub Mićunović, demokrata što je i Pekić bio, ispalio sada već čuvenu repliku da ga je strah da umre kada vidi ko sve kome otkriva spomenike. Popularni Mićun nije ni svestan moći rečenice koju je izrekao, delom u afetku, a delom pažljivo promišljajući srpsku stvarnost.

Ja sada, efendi Vučeviću, moram da Vam objasnim stanovite neprijatne činjenice koje Vi i Vaš bogotac nikada nećete javno priznati. Vidite, Borislav Pekić se borio upravo i ponajviše protiv Vas i Vaših. Moralno, intelektualno, svetonazorno, politički – odaberite sami. Istog tog Borislava Pekića je u trci za poslanički mandat kao predstavnika DS-a porazio Vaš i ne samo Vaš guru Vojislav Šešelj, u beogradskoj opštini Rakovica 1991. Ne manje bitno a meni jako simpatično, Pekić je verovatno najpametniji čovek na svetu koji je dobio batine od policije na javnom mestu, tih burnih godina kada su Vašem biološkom ocu radikalu cvetale tivke života i poneko političko cveće.

Pišem Vam sve ovo i podsećam Vas na uvredljivo bizarnu ulogu koju vodite u mom životu zato što ste me Vi i Vaši nedavno osvežili po pitanju zašto Vas organski ne podnosim. Sa ili bez genijalnog Pekića.

U Srbiji se, verovali Vi to ili ne efendi Vučeviću, premalo govori o smrti i grobnicama. Balkan je nepregledan Nekropolis koji ne vodi računa o kostima svojih žitelja, likvidiranih zato što nešto nisu lično birali, najčešće ime i prezime. Mislim da je ovo neizrecivo važan problem jer o stanju živih najbolje govori njihov odnos prema mrtvima. U tom pogledu navijam za Vaš i Vaše da otvorite sve grobnice, hladnjače i kosturnice i pogledate žitelje Nekropolisa u oči. Siguran sam da znate kakve priče imaju jer ste deo te prljave igre i ubedili ste me da ste mentalno zdrava, mada ne i obavezno moralna osoba. Isto očekujem i od komšija, za njihovo pa tek potom naše dobro. Mrtvi imaju sve vreme sveta, nemojte se ponašati kao mrtvac.

Direktan povod ovog pisma je Mićunova rečenica koja odzvanja istinom i nenamerno upozorava ljude da je u Vašem, pa tek onda mom gradu, smrt ozbiljan i unosan posao. Smrt se jednači suzama, bolom i potom računima za usluge, dosta surovim. Više ne smem ni da pitam sveštenika koliko košta besplatna sahrana, o kamenorescu da i ne pišem, te ovih dana ozbiljno razmišljam da nikada ne umrem i tako makar malo finansijski pomognem svojoj porodici.

Stigao je nedavno, na ime moga oca, račun za grobno mesto moje majke Slobodanke, umrle 1990. Poslednja poznata adresa grobno mesto 04/28-115. Pošiljalac je Vaša firma „Lisje“. Moja nije, iako piše da jeste. Znao sam da ležarinu plaćaju plovila, carinska roba, vazduhoplovi ali ne i žitelji Nekropolisa. S tim u vezi moja je porodica godišnje dužna platiti gotovo deset evra na ime toga što atomi, koji su nekada činili moju mamu, sada prelaze u drugi oblik u parčetu novosadske zemlje od milošte zvanom Novo groblje. Sad bih Vam pisao i o reketu zvanom nanošenje zemlje usled sleganja, to se čini više puta nakon sahrane, nije jeftino i u tim trenucima prilično je užasno. Užasnjikavo, jel’ se tako piše?

Da li je ova krađa oslobođena PDV-a? Retorički, efendi Vučeviću.

Pošto je mesto gde leži moja majka sasvim obična grobna parcela, izlivena u betonu i porkivena hladnim mramorom, zanima me na koji morbidan način pravdate ovaj porez na leševe? Postoji li neko nevidljivo održavanje za koje nisam svestan? Ono malo travki što nikne pored betona čupaju posetioci grobnog mesta, obrišu ploču, ostave cveće, ispričaju se sa ženom i nastave da žive takozvani život u Srbiji. Ne primećujem dodatni napor, trošak vremena i resursa koji bi opravdao bezmalo deset evra krađe na ime jednog jedinog duha koji obitava iznad parčeta betona i mermera. Koliko je duhova na novosadskim grobljima stvarno ne znam, ali ako se njihovim familijama otima ovaj novac svake godine, mislim da imamo problem. Vidite li, čoveče božiji, kuda idem s ovim?

Najdražesnije sam ostavio za kraj, nepoštovani gradonačelniče. Ukoliko se neko drzne da ne plati reket na smrt, ostaci njihovih najmilijih biće položeni u osarijum, reč koju sam morao da potražim kod Klajna i Šipke. Da Vas ne davim, u pitanju je masovna grobnica šarmantno nazvana „kosturnica“, kao kada vi kažete „sredstva“ umesto „pare“. Poraz je dostojanstveniji. „Gde ti je majka“, pitaće nekog siromaha, ovaj će reći „u masovnoj grobnici“, a da su pri tom on/a i njegovi imali tu sreću da ga zaobiđu razne hladnjače i srebrenice.

Bez brige, tu ste Vi. Za Vas i Vaše vreme masovnih grobnica nikada nije prošlo, dokaz prilažem u tekstu.

Do sada nijednom niste javno izrazili sposobnost da razumete probleme građana i građanki koje navodno vodite i volite, zato i ne mislim da znate koliko je ovo puno para nekome ko je manje srećan nego moja porodica. Istovremeno, sada je lakše razumeti zašto su plate u novosadskoj industriji smrti toliko visoke, zašto se zapošljavaju prekobrojni poslušni kadrovi i na koncu – zašto je državni monopol na smrt tako važno sačuvati.

ZTZ

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

2 Comments

  1. ramanyami ramanyami

    Pravo u metu!

    • ZTZ Media ZTZ Media

      Hvala. Jako je ružno to što čine, i Oni prethodni i Ovi sada, problem je što je danas 10 evra skuplje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image