Skip to content

Koferi Dimitrija Livingstona

Dimitrije Livingston izgradio je ugled i stekao poštovanje sredine spremnošću da se odrekne blagodeti koje mu pripadaju i prihvatanjem poraza u kojima nije učestvovao. Nosio je tesne cipele i prevelik šešir, zbog čega je na sastanke uvek dolazio na vreme, nepotrošenog osmeha. Jednom je probao da hoda u obući odgovarajućeg broja, sa šeširom koji paše njegovoj glavi, ali tada ništa nije stizao da uradi, a ljudi su ga na svakom ćošku zaustavljali misleći da je neko treći.

Livingston D. radio je kao brojač kofera na terminalu aerodroma. Smešten između policije i carine, njegov posao sastojao se od probiranja uspomena s putovanja. Poslodavac je želeo da u svakom momentu zna kako se kreće odnos otišlih i pristiglih uspomena u državi, o čemu je svakodnevno podnosio referat Upravi za sreću, tačnije, njenom Departmanu za melanholiju i tremu, mestu gde se kuvao najlepši čaj i odakle su se slale najgore razglednice i čestitke.

Zbog svoje predanosti i duše jakih čula više je puta nagrađivan ali nikada unapređen na poziciju koju je potajno želeo. Bilo je to večito otvoreno mesto kontrolora zagrljaja na terminalu 4. Sa tog je mesta poslodavac, a neposredno Dimitrije Livingston, mogao meriti protok ljubavi između odlazećih i dolazećih letova, međutim pronalazak novca i resursa za to radno mesto je namerno odlagan u nedogled budući da je postojala opasnost da svi putnici saznaju da su u biti srećni.

foto: theneotraditionalist.com

Naš heroj je diskretno patio zbog nemogućnosti da broji zagrljaje umesto prtljaga i nikada vam ne bi priznao da je taj posao zapravo želeo kako bi radio bliže dami na šalteru za merenje razočarenja. Iako fizički neupadljiva, njena privlačnost Livingstona je obuzela od prvog trena. Naš heroj je iskreno verovao da će izneverena očekivanja s kojima se ona svakodnevno sretala otupeti njenu sposobnost da približi Dimitrija rođenim demonima, zbog čega je često sanjao nemušte sukobe između njih dvoje. Oni su se završavali jednako prijatnom tišinom koju bi on razbio tek pošto bi na njenim leđima video crveni avion koji poleće prema njemu. Budio se po sletanju.

Mesto kontrolora zagrljaja je ostalo nedostupno otvoreno, iako se jednom prilikom, nakon dužeg gledanja u prazno, Livingston na sekund latio olovke i formulara za promenu posla, kada mu je pažnju privukao tuđ kofer pun fantastičnog letovanja kog je morao, tada više za sebe nego poslodavca, proveriti.

Dimitrije Livingston svoj šarmantno omraženi posao i dalje obavlja revnošću monaha, baš kao i dama na šalteru za merenje razočarenja.

Prava je šteta što i sada pogrešno misli da ona svoju dužnost obavlja dobro, a on loše, i obrnuto.

Srećni praznici!

I

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image