Skip to content

Knjiga žalbi Klaudija Spasojevića

Klaudije Spasojević važio je za najrevnosnijeg činovnika Žalbenog odeljenja Centralne uprave za nesrećne ljubavi i vremenske zone. Bio je to uglavnom dosadan ali odgovoran posao kojim se Spasojević diskretno dičio.

Na proslavama i tužnim skupovima jednako, rado je pričao anegdote s posla, ponet pićem i pažnjom, ali je uvek pazio da ne otkriva previše detalja kako se prisutni, na užas domaćina, ne bi prepoznali ili još gore – shvatili da nisu za stolom, već pecaju negde osam sati ranije.

Priče je birao u zavisnosti od skupa. Na daćama, pomenima i uopšte okružen crninom, govorio je o vedrim i toplim nesporazumima kako bi ožalošćenom skupu ulio nadu u sebe i sutra.

Tako je pre izvesnog vremena komšinici, koju je suprug ostavio zbog lepše i mlađe osobe, pričao o jednoj drugoj mladoj i lepoj osobi koja mu se žalila zato što nije bila u stanju da postane ostavljena, zbog čega je, duboko frustrirana i u istinskoj agoniji, digla ruku na sebe i od tada hoda s rukom na glavi. I dalje je neostavljena ali sada ume da piše levom rukom.

foto: Jim Dyson (Banksy)

Drugom prilikom, kada se mladi par u susedstvu nepromišljeno venčao u žaru romanse i naivno pozvao Klaudija na pir, ovaj se prisetio gospodina H. koji je u knjigu žalbi upisao doslovce sledeće:

“Poštovani direktore Centralne uprave za nesrećne ljubavi i vremenske zone; pišem Vam devedeset i sedmi put, uvek u drugačije vreme i različito raspoložen, u nadi da ćete konačno uslišiti moju molbu. Kao što znate, moja je zaljubljenost do te mere iskrena, snažna i rafinirana da sam zaboravio biti tužan i bahat, a što mi je neophodno u životu i karijeri poštanskog službenika.

Molim Vas da po mom predmetu urgirate što ranije, date mi povod da se isplačem i na trenutak razočaram voljenu osobu, ili barem nadređenog, koji uveliko sumnjaju u ispravnost mojih širokogrudih postupaka.

Iskreno Vaš, H.”

Srećan par nije sasvim razumeo ovu anegdotu i nastavio je da se veseli početku jednog kraja, dok je Spasojeviću ponestalo srca da mladoženji prizna kako će to pismo ovaj napisati za devet godina, zbog čega im je poklonio toster koji traje otprilike toliko. Posle peče samo jednu stranu hleba i hvata Radio Malme.

Klaudije je karijeru završio ovenčan društveno jalovim poštovanjem Centralne uprave za nesrećne ljubavi i vremenske zone, te časovnikom koji ide unazad, što je običaj u toj firmi.

Kao i svaki činovnik Žalbenog odeljenja Centrale, u penziji je počeo da se priseća grešaka tokom karijere (koju je shvatao kao poziv), koje su u trenutku donošenja odluke bile ispravne. Zanimljivo, tada je dobio prve pohvale za minuli rad, što je bezbrižno prihvatio i nastavio da stiže ranije na unapred zakazane sastanke.

I  

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image