Skip to content

Jevanđelje po Luki Novi Sad

Jevanđelje po Luki Novi Sad


Stepen gradske nezainteresovanosti za rečno-kanalna dešavanja dostiže biblijske proporcije i ne bih se začudio da koliko sutra čopor vukova isflambira magarca na centralnom trgu, uz pjesmu i ćeranje do zore, a šta ostane od mrcine strpaće u aspik i pokazivati deci po školama. 


“Dragi učenici & učenice, ovo je magarac u svom elementarnom obliku. Kao onomad Mikelanđelo s Pijetom, naši plemeniti lideri su znali da je magarac sve vreme bio tu, ali su morali da odstrane višak materijala. Pogledajte kako fantastično radi, spokojniji i tiši od mrava koji mokri na pamuku. Tako i vi možete, jednog dana…”

Sve to, naravno, odigraće se gradonačelniku pod pendžerom, da bude tu tako što neće biti tu. S tim u vezi, volite li Junga, Милоше Вучевићу ? The Police možda, imaju jedan album koji…?!

Nema veze, ja to onako.

Uglavnom, novi direktor Luke je hirurg, ako se ne varam, što je verovatno signal da će gradonačelnik, ne dao bog, ići na hiruške intervencije kod limara. Meni je to skroz odlično, ionako o mom poslu svi znaju više od mene i kolega. A šta je beše Limenko tražio u Ozu ? “Beskamatni kredit i ukidanje cenzusa”, rekao bi Dinkić i probudio se iz mokrog sna.

Ima još i ovo: Luka, ako ne lažu, posluje sasvim zadovoljavajuće te se sva “pitanja” prodaje, ustupanja, privatizacije, kiseljenja i pohovanja spontano sele u domen potencijalne zloupotrebe. No, ponavljam, nemam pojma o ekonomiji, a ni ta Luka nije baš meso ispod nokta mi, možda hirurg pokrene stvari sa dobrog na super.

A ko operiše ljude za to vreme ? Pa da, limar.

U svakom slučaju, ako to s Lukom i ne ispadne onako kako bi radnici i Novosađani/ke najviše voleli, uvek ćemo imati lažnu decu. Da, imamo i to, ali ne u vašim najbližim marketima nego u Gradskoj kući, čitali ste pretpostavljam – klinci sa pogrešnim bar-kodom, a da ih ovi u gradskoj kući nisu ni provalili. Mislim, “lažna deca”, stvarno se nasmejah od srca, više nego da gledam Милоша Вучевића kako me zastupa u slučaju Милош Вучевић protiv Igora Mihaljevića. Pa sudija kaže:

“Kleveta, uvreda, naneta duševna bol, neostvarena materijalna dobit i ničim izazvano podsećanje na holokaustni bol u preponama and beyond glede opšteg stanja u Novom Sadu. Kako se izjašnjavate ?”

– Pa, jebiga, kriv sam jedno 84 posto i sad bih da vam uvalim onih 16, ako ste za, a ovih 84 da budu “grinfild” investicije u gradsku privredu, pod uslovom da država subvencioniše podjebavanje političara, ali s grejs periodom od jedno 64 godine, bez depozita i učešća, žiranti baš ako mora ali ja i ne bih, pa da preko Kipra tu moju krivicu neoporezovano prebacimo u Razvojnu banku Vojvodine, pretočimo u hartije od vrednosti i s njima….

“Hm dobro, dobro….olakšavajuće okolnosti ?”, nastavlja sudija pun razumevanja za tevtonsko-panonske mrlje u mom poreklu i posrnulu gradsku privredu ?

– Novinar sam, to mi negde dođe pos….

“Rekoh, olakšavajuče okolnosti”, ponovi sudija strožije, namerno prekidajući optuženog ?

– Ah, to. Pa, evo, i ja sam lažno dete…

Znaš ti zašto

I

PS

Javili mi drugari iz Lenglija, presreli e-mail:

“Draga Slavice Đukić Dejanović, ne dajte se sekirati. Naravno da niste morali otići na manifestaciju sahrane deteta koje je mrtvo zahvaljujući dometima vašeg resora i domaće svesti o transplataciji organa. Ni ja se nisam operisao u Srbiji i, evo guram sve u 16, mada, kod Mlađe su ideologija i moral zabranjeni pre pušenja”

Iskreno Vaš,

Tomica Milosavljević

23.7.2013.

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image