Skip to content

Ima izać’ a ima i za Njemačku

Prva bosanskohercegovačka Parada ponosa, koja se održava sutra u Sarajevu, s pravom izaziva regionalnu i svetsku pažnju. Ovakvi iskoraci slobode zanimljivi su i važni sami po sebi, posebno ako se dešavaju na zaostalom, patrijarhalnom Balkanu. Konkretno u Bosni, Prajd je okružen i konfesionalnom doktrinom koja u svojim najradikalnijim tumačenjima, u drugim, još nesrećnijim zemljama, bukvalno ubija pripadnike LGBT populacije po slovu religijskog zakona.

Slogan Prajda je biser duhovitosti i glasi “Ima izać”. Znate, kao u polupraznom autobusu, kada se šofer pretvara da neki ljudi ne postoje, ili se uopšte ne trudi da ih primeti.

Dobre vesti ovde staju. Dan ranije, u trenutku pisanja teksta, u Sarajevu se upravo održava najblesavija i najneduhovitija manifestacija nazvana Dan tradicionalne porodice. Neka se učesnici ne ljute, pojasniću mišljenje kasnije. Inače, u Srbiji postoji apsolutno ista stvar, kontraška šetnja roditelja protivu Prajda i pogoni je identično odbijanje ljudi da prihvate notorne činjenice i pogledaju svet oko sebe… hm, očima deteta?

Građani i građanke BiH koji će sutra šetati Sarajevom za sebe ne žele ništa više od onoga što uživaju i dobijaju učesnici Dana tradicionalne porodice. Ni jotu. Ne traže imunitet kao poslanici i ambasadori, ne zahtevaju poreske olakšice kao organizovane religije, neće fingirane javne nabavke kao domaći biznismeni, niti su zinuli na subvencije kao strani investitori. Žele isti zakonski tretman.

U sekularnim državama, kakvim se Srbija i BiH predstavljaju na tričavim papirusima tzv. ustava, niko ne može naterati sveštenike da bogosluže suprotno onome što im religija nalaže. Posledično, LGBT osobe ne traže pravo da se venčavaju u crkvi zato što niko, pa ni država i njeni zakoni, ne mogu prisiliti organizovane religije da promene svoje kanone. Zato sekularne države i postoje, a opštinski/državni brak ima veću pravnu težinu od crkvenog/religijskog.

Ono što šetači zahtevaju su profane, svetovne blagodeti koje uživa ama svako božije čeljade pod kapom zakonskom. Da se bezbedno i pravedno živi, voli, bude voljen, da se bira, greši, ispravlja, uživa socijalna zaštita, bude naslednik/ca imanja, poseti bolesna osoba u bolnici, stekne tuđa penzija, uživa u boračkom benefitu pale osobe i svaka druga zamisliva pogodnost rezervisana za bračne drugove i članove porodice.

Znam šta sledi sledeće. “U redu je to meni, ali ne želim da usvajaju decu”. Prvo, koji si ti faktor da odlučuješ ko ima pravo, a ko ne da usvaja decu, i koji su kriterijumi? Nije li socijalna služba ta koja je naoružana ekspertima sposobnim da prepoznaju spremnost para da kvalitetno podiže decu? I ko uopšte stvara LGBT decu – LGBT parovi? Neće biti.

Idite u neki dom za decu bez roditelja, provedite tamo par sati. Ako i dalje mislite da im je bolje tamo nego u domu istopolnih, zrelih, savesnih, poštenih, zaposlenih, dobroćudnih roditelja, usuđujem se reći da je to jednosmerna karta za pakao u koji verujete, ili ne.

Pod pretpostavkom da je osoba istovremeno ostrašćeni protivnik prava LGBT osoba da usvajaju decu i vernik određene religije, logičan, ljudski kontraargument bio bi taj da je bog stvorio i LGBT ljude, zbog čega je u najmanju ruku besmisleno da ih zbog toga večno muči, ili još gore, za ovog jednog života inspiriše vernike da im otežavaju i ugrožavaju bitisanje.

Postoji više nego dovoljno ljudi koji smatraju da je LGBT nekakva bolest. Ono što nikada ne čujemo posle te rečenice je ponuđeni lek, verovatno zato što lekari kažu da to nije bolest i leka ne može biti, odnosno, ne postoji način da “oboleloj” osobi izmenite postojeću seksualnu percepciju, nagone i stimulacije.

foto: Ognen Teofilovski/Reuters/Slobodna Evropa

Konačno, možemo poći od lakših primera. Ako ste heteroseksualni muškarac ili žena i seksualno vas najviše privlače osobe određene spoljašnosti, a svi imamo preference, šta bi moralo da se dogodi da vas umesto, štajaznam, plavuša, nakon “terapije” najviše privlače brinete? Volite manekenski građene ljude? U redu, većina ljudi ih voli, a postoji li “lek” koje će vas “dugim, upornim radom, posvećenošću i molitvom” učiniti podložnijim seksualnim čarima gojaznih osoba?

Šta je ostalo? Pitanje “šta su oni koji qrac ponosni, zašto Prajd, zašto misle da su bolji”. Okej, koje osećanje je suprotno ponosu? Šta je na drugom tasu? Da li sada pratite ideju pokretača Prajda, njihovu elementarnu potrebu da ne osećaju sramotu zato što ne mogu da utiču na prirodu svog bića?

“Ne prihvatam da iskazuju seksualnost na javnom mestu” je takođe suicidan zahtev, jer prisiljava sve ljude da se suzdrže od iskazivanja seksualne intime. Držati nekoga romantično za ruku ili ga zagrliti i poljubiti su opšteprihvaćeni, pristojni, univerzalni svetski znakovi za “da, mi se seksamo” i u tom grmu leži jedan izuzetno važan zec: heteroseksualci koji na bilo koji način podržavaju LGBT zajednicu svesni su da takvim (evolutivno sebičnim) činom štite ne samo njih, već i sami sebe, zbog urođenih, stečenih i posve legalnih osobenosti, koje će profesionalni brojači krvnog zrnevlja pre ili kasnije pronaći, izolovati nas i kazniti, tj disciplinovati.

Bosna i Hercegovina deli sličnu demografsku sudbinu kao Srbija i Hrvatska, utoliko što beleže katastrofalan odliv mladih ljudi u beli svet. Ima li potrebe da se zapitamo u koje zemlje beže mladi, sposobni i najčešće pošteni ljudi spremni da im se imanje i karakter vrednuju po učinku? Naravno da ne. Ukoliko se ne radi o unapred rešenim lukrativnim, profesionalnim ugovorima, to su po pravilu države u kojima je LGBT zajednica načelno i praktično prihvaćena i uživa ista prava kao i heteroseksualci. Ako i nije tako sada, u tom evolutivnom smeru države odrednice jugoslovenskih emigranata svakako idu.

Ne manje važno na Balkanu, podržati LGBT pokret bilo kojim gestom ujedno znači uskraćivanje podrške politici, mentalitetu i stavovima koji su doveli do kanibalskog pokolja u Jugoslaviji. Znači pokazati srednji prst nacionalistima i klerofašistima. Biti u toj koloni je istorijski savršeno isto kao i učešće na šetnji podrške američkim crncima pre pola i više veka, što na tečnom srpskom znači da će te ljude za 100 godina neki novi ljudi “guglati” i diviti im se, a da će Porodični Šetači i ini biti percipirani isto kao osobe koje su onomad držele table na kojima piše da belci i crnci ne smeju da idu u iste škole, kamoli da vode ljubav i venčavaju se.

Da, ljubav. Zaprepašćuje koliko ljudi ne shvata da se i LGBT ljudi međusobno vole, na iste načine kao i svako ljudsko biće. Kao partner/ka, brat, sestra, otac, majka, prijatelj/ica, ili sasvim nepoznato ljudsko čeljade s kojim saosećamo primordijalnom empatijom.

Pre glavnog argumenta u korist tezi da su sve porodične šetnje ovog tipa temeljno pogrešne, pomenimo i to kako bi prihvatanje LGBT zajednice uticalo na živote nas koji to nismo. Zamisli da možeš da budeš žena i da se niko ne čudi ako želiš da budeš policajka, radnica obezbeđenja ili se baviš kakvim drugim “muškim poslom”. Da ti je roze boja odvratna. Da igraš fudbal, video igre i paintball. Zamisli da si muško i da nisi rođenjem uslovljen da ne osećaš strah, da ne smeš da plačeš, iskažeš bilo kakvu fizičku i emotivnu slabost ili ne daj bože – ne umeš da popraviš vodokotlić. Ljudi protiv kojih šetate su poslednji koji bi vas osudili po nekoj od navedenih tačaka i definitivno se ne bi latili oružja devedesetih godina prošlog veka, protiv najsličnijih ljudi na Planeti. Učešće u ovako ciljanoj porodičnoj šetnji pruža alibi politikama mržnje, otuđenja, podele i sukoba, a kada to balkanski političari nisu iskoristili za lične ciljeve.

Izvinjavam se na dugom uvodu.

Svaka porodična šetnja ove vrste je pucanj u sopstvenu nogu zato što je energija ludački potrošena na pogrešnu metu. Pa dobro, Mihaljeviću, šta ti imaš protiv porodičnih šetnji? Ama baš ništa! Štaviše, mislim da tzv. tradicionalne porodice u BiH, Srbiji i celom svetu mogu i moraju da šetaju svaki bogovetni dan zbog stvari koje im čine ljudi koje su izabrali da ih vode. Lično bih šetao u svakoj “porodičnoj koloni” čiji je cilj sprečavanje kriminala, korupcije, klijentelizma, partokratije, femicida, urbicida, socijalne nejednakosti, očigledne nepravde, duplih pravosudnih aršina i realne opasnosti da iščeznemo kao ionako nebitne države.

ZTZ

Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image