Skip to content

Fudbal: Novi Sad i Lugansk za anale besmisla

Loša vremena, prijatelju moj.

Novi Sad je kroz svoju, za evropske standarde kratku istoriju, doživeo i preživeo svašta. Imperijalne topove sa Tvrđave, revolucije, fašiste, genocid, moralne i kulturne padove, antibirokratski ustanak autobusima (oba), krađe, prevare, ubistva i licemerje od kog bogovi pocrvene. Kada sve saberem, stičem utisak da nam se kroz istoriju dogodilo svašta i svako, ali ovakve diletante, slepce i oportuniste mislim da još nismo imali nesreću da preživimo.
###
Kao klincu, deda Emil mi je pričao kakve je grozote preživljavao tokom Drugog svetskog rata, kada je morao poslom ići u Beograd. Železničar po struci, ode tako čovek sa Limana, gde su na potezu od Štranda do škole “Jovan Popović” stajale porodične kuće, na tadašnju železničku stanicu kod limanske pijace. Sedne u voz, i već kod porušenog mosta Franca Jozefa sledi legitimisanje mađarskih fašista. Hladni pozdravi, kontrola krvnih zrnaca, porekla, izgleda, jezika i ausvajsa, trpi čovek, šta će. Pređe onda voz Dunav, i onaj tunel ispod Tvrđave, a na drugoj strani spremno čekaju crne košulje. Srem je bio u NDH i ustaše su samo radile što i kolege fašisti s limanske strane, na hrvatskom jeziku doduše. Voziš se tako par sati, zapravo, istom brzinom kao i danas, da bi u Zemunu voz zastao i u njega ušli nemački fašisti. Ritual i Emilovo nerviranje su apsolutno isti, ovoga puta na nemačkom jeziku, a dedu je, barem tako mislim, najviše sekirala opšta prolaznost i suštinska nebitnost zločina kog su putnici trpeli. Nemerljiva, nevažna patnja koja ništa ne menja.
Zvuči poznato ?
Znao je on tada što i ja znam sada, da će ološ pre ili kasnije pobeći ili na to biti primoran, a žrtve, uništenje i otimačina će nam ostati da s njima vidimo šta i kako. Ako me pitate, Novosađani/ke olako praštaju izvesna posrnuća i realna zlodela, pretpostavljam u slepoj veri da će počinioce potopiti pravda, stid i oštri pogledi na sokaku. Čista glupost! Ne verujete ?
Poslednji put kada sam video Milijanu Baletić, sramotu za sebe, narod i novinarsku profesiju, veselo se zezala s društvom u nekom od kafea Ulice Laze Telečkog. Očigledno nema problema u životu, karijeri i ophođenju s istim onim ljudima koje je neposredno terala u grob, zločin i na biro rada svojim bizarno-morbidnim izveštavanjem.
###
U fudbalski klub “Novi Sad”, jedno divno niželigaško čudo radničkog pedigrea sa Detelinare, učlanio sam se septembra 1976. godine. Dan danas čuvam člansku kartu u kojoj je zalepljena moja fotografija, u trenutku dok sam imao svega mesec dana. Otac Ivan bio je i ostao vatreni “Kanarinac”, pratio je taj klub kao novinar dugo vremena, preko pola sveta, i tog svečanog septembra, čim sam smogao snage za tako ozbiljan poduhvat kakvo je učlanjenje u fudbalski klub, fotografisao me je u žutoj benkici dok se bezuspešno kreveljim i plačem crven kao paradajz. Duže od decenije provodio sam svaku drugu nedelju na Detelinari i s njim gledao fudbal dok je izveštavao. Upoznavao fudbalere i dopumpavao loptu kompresorom u svlačionici, jer je pumpa za bicikl bila bezveze i obična. Bio je to sjajan deo života, ako me pitate.
Sada možemo da plačemo i kreveljimo se kao ja s mesec dana, u žutoj benkici.
###
Očigledno da nije u pitanju laž čimi svi o tome pričaju i reaguju, tek, FK Novi Sad pozvao je reprezentaciju samoproglašene Narodne Republike Lugansk na prijateljsku utakmicu. Zašto ne nekog drugog, afirmisanijeg i “stvarnijeg” – nemam pojma, mada, u Novom Sadu i Srbiji su najvažnije informacije o kojima se ćuti, pa tako i ovde slutim da je reč o najnižim strastima i koristi. Svemu samo ne fudbalu i druženju.
Nisam pravnik, no verujem da svako pismen shvata da je ovaj potez u najmanju ruku kontraproduktivan, štaviše paradoksalan, glede “kosovskog problema” i načina na koji ga tumačimo. Ako može Lugansk, zašto “Kanarinci” ne bi igrali protiv Kosova, a ne s ekipom čiji gospodari kasape Ukrajinu, zemlju koja nije priznala isto to Kosovo, a s kojim bi mogli i morali normalizovati odnose jer lično nemam nameru da na svoju decu prenosim jalove traume, svađe i zlu krv koja je nasilnim putem neotklonjiva.
Igraćemo fudbal s Kosovom pre ili kasnije, glasam za pre jer nas se krvavo tiče, ali je očigledno politički isplativije igrati s NR Lugansk, za kog 99% građana niti haje, niti nas se tiče. To što najveći kosovski branitelji zabijaju nož u leđa “kosovskom pitanju” – posebna je gadost, još od bumerang dilovanja benzinom i “plazma” keksom: baciš šleper i cisternu na Kosovo i vrate se bez plaćenog PDV-a.
###
Kada je sport u pitanju pravila su jasna: krovnim kućama srpskog fudbala, FIFA-i i UEFA-i, “ovo” se mora prijaviti bez obzira što je utakmica najavljena kao prijateljska. Možda ljudi u FK Novi Sad misle da poseduju aroganciju i silu Vladimira Putina, da su sposobni da preskaču institucije i zdrav razum ali ne biva. Uostalom, ko se seća, FK Novi Sad je pre više od deset godina trebao da uđe u prvu ligu ali za to nije imao para (?!) pa je smederevskom “Sartidu”, za opet neke pare, ustupio ulazak u “elitno” takmičenje.
Ne daj bože da grad Novi Sad ima dva prvoligaša, pa još da redovno igraju jedni protiv drugih, samo nam trebaju povici “mađarske pičke” na bulevaru, dva puta godišnje, u trenutku kada u Novom Sadu živi sve više državljana Republike Mađarske. Šta, vi nemate mađarski pasoš ?! Ne znam šta čekate, Viktor Orban je isti Vučić, samo na steroidima, u Evropskoj uniji i nacionalnoj ofanzivi.
###
Predsednik Upravnog odbora “Kanarinaca”, kolega Tomislav Lovreković, izjavio je za Radio 021 da mu odobrenje za meč nije potrebno, pošto to neće biti zvanična utakmica već druženje uz sportsku igru. Ekipu Luganska Lovreković tretira kao prijatelje koje zove na ručak i taj deo mi je u redu – iskreno verujem da su fudbaleri sasvim nedužni te da se raduju pozivu, i ja bih na njihovom mestu, ali smatram da je novosadska i srpska javnost uskraćena za izvesne vitalne informacije.
Budući da mladog kolegu ne poznajem lično već isključivo kao autora, zanima me šta mu se dogodilo da sa stranica “Peščanika” ode na mesto glavnog i odgovornog urednika “Novina novosadskih”, jednog urnebesnog trećesrbijanskog pamfleta kog, da nije besplatan, verovatno ne bi čitali ni po kupeima brzih železnica Srbije. Ovo pitam bez zrna cinizma jer ne bih voleo da talentovanog i sposobnog čoveka poput njega jednog dana gledam kao netalentovanu Baletićevu, u veselom društvu poslušnih nikogovića, zaštićenog jedino nepostojanjem zakona, morala i građanske spremnosti da mu se kaže da je Onomad debelo preterao i da s njim viđeniji Novosađani ne pričaju ni na sahranama.

Pitao bih ga, između ostalog, kako je pomirio ovaj meč i preambulu Ustava RS.

Dalje, bilo bi lepo da znamo ko sada drži FK Novi Sad. Da li je to opet paranormalna organizacija Treća Srbija, donator našeg novca za njihove ciljeve, tzv. kulturu i fanove, ili neko drugi. Jasno mi je zašto Novine novosadske pišu kako pišu ali sam verovao da su fudbalski klubovi drugačiji, da ne napišem “uzvišeniji” od prolaznih besplatnih nedeljnika. Ne manje važno, zašto je pristao da bude u Upravnom odboru fudbalskog kluba kada je, a ovo sigurno zna i sam, upravo to nešto protiv čega se borimo kao društvo i stalni izvor sukoba interesa, korupcije i srozavanja poverenja, jednako u klubove i medije.
###
Cela ova fertutma sa Novinama novosadskim, “Kanarincima” i Luganskom, praćena gromoglasnom šutnjom, dovodi nas do toga da ceo misleći Novi Sad navedene stavlja u kontekst burazerskog dilovanja funkcijama i zaradama, trgovinom uticajem i političkom zloupotrebom, što je ne samo nepotrebno akterima, nego može biti i kažnjivo. Kako uvek biva u Srbiji, Lovreković je sada izložen ne samo kritici i suvislim pitanjima, već i najbrutalnijim diskvalifikacijama internet besposličara koji ga vređaju bez povoda i analiziraju mu krv kao onomad mom dedi u vozu.
I još ovo, za nas manje važno ali grozno simbolično na Planetarnom nivou, u trenutku kada smo upregli Novaka Đokovića i Egzit da “brendiraju” ovo parče bezakonja zvano Srbija : zašto baš sada zovete “reprezentaciju” čija je samoproglašena republika najverovatnije oborila malezijski putnički avion i ubila skoro 300 ljudi ? Tačno, istraga je u toku i rezultate ćemo nadam se saznati što pre, ali sve što se dogodilo tokom kobnog leta bolesno podseća na situaciju u Novom Sadu: gde je avion pao, ko je prvi stigao na mesto pada, ko ima tehniku da ga obori, ko zna njome da upravlja, ko misli da zna i ima polovičnu opremu, ko ima avijaciju koja bi se imala oboriti, gde su rakete sada i odakle su došle i, malina na šlag – ko se na Tviteru hvalio da je oborio avion.
Stade Novi Sad u avion.
Znaš ti zašto!
I
Ako misliš da vredimo, podrži nas mesečnim donacijama.
Published inUncategorized

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Enter Captcha Here : *

Reload Image